Sergej Ćetković je popularni crnogorski pevač, autor brojnih hitova poput pesama „Dva minuta“, „Znaj da moja si“, „Zbog nas“ i drugih. Prijatelj je UNICEF-ove kampanje „Svako dete treba porodicu“, čiji je cilj da deca odrastaju u porodici umesto u domovima za decu, bez roditeljskog staranja.
Obrazovanje
U Podgorici je završio nižu i srednju muzičku školu „Vasa Pavić“, a još uvek je student na teoretskom odeljenju Muzičke akademije na Cetinju.
Privatni život
Rođen je 8.3.1976. godine u Podgorici. Ima dva brata, Srđana i Igora. Sergejev otac, Slobodan, bivši je reli vozač, osvajač kupa Jadrana u kategoriji brze vožnje i prvak Jugoslavije u automobilizmu, a majka Dragica je farmaceut. Kao dete je bio nestašan i često se ozljeđivao pa bi njegov otac, čim bi začuo plač, odmah uzimao ključeve od automobila, jer je znao da odmah moraju do lekara.
Njegov talenat za muziku je prva uočila majka Dragica, a sa samo deset godina Sergej je nastupio na festivalu Naša radost i osvojio drugo mesto. Roditelji su mu na kredit kupili klavir, koji je zauzimao centralno mesto u njihovoj dnevnoj sobi. S obzirom da se njihova finansijska situacija pogoršala, klavir su morali prodati, pa je Sergej nastavio da vježba samo u školi.
Sergeju je jako stalo da svoj privatni život sačuva od očiju javnosti. On i supruga Kristina su 2010. godine iz Doma za nezbrinutu decu u Bijeloj usvojili devojčicu Lolu, a dve godine kasnije, s iste adrese stigla je i tada četveromesečna Mila.
Kaže kako je porodica za njega najvrednija i najbitnija stvar u životu te da ne postoji ništa s čim se ispunjenost i toplina koju osjećaš s porodicom mogu usporediti. Sergej je poznat kao osoba koja voli da se bavi humanitarnim radom, ali taj humanitarni rad ne želi koristiti za vlastiti marketing.
Posao
Sergej je, zahvaljujući starijem bratu, upoznao popularnu muziku, a krajem osamdesetih je počeo da peva i svira s bendom Vatrena srca. Nakon što je završio srednju školu, postao je član grupe Amfitetar, u kojoj je u početku bio prateći vokal i klavijaturista, dok je kasnije postao glavni vokal.
1998. godine, nakon raspada Amfiteatra, Sergej započinje samostalnu karijeru, nastupom na festivalu Sunčane skale, gde je otpevao pesmu „Bila si ruža“. U to vreme je bio primljen na jednu od najprestižnijih muzičkih akademija i spremao se za odlazak u Nizozemsku, ali zbog problema s vizom, nije uspio da otputuje.
Prvi album koji je Sergej izdao nosio je ime njegove supruge Kristine. Iako su mu menadžeri savetovali da albumu da neko drugo ime i sakrije svoj emotivni status, jer osobe koje su u večnoj potrazi za ženom svog života, bolje prodaju albume, Sergej nije odustao.
2002. godine je objavljen njegov drugi studijski album „Budi mi voda“, s kojeg se izdvojilo nekoliko hit pesama, dok su se sve njegove pesme dugo zadržavale na prvim mestima top-ljestvica, a on je postao jedan od najpopularnijih pevača na prostoru Srbije i Crne Gore.
2004. godine je s pjesmom „Ne mogu da ti oprostim“ nastupio na Evropesmi, takmičenju na kojemu se birao predstavnik Srbije i Crne Gore za Evroviziju. Godinu dana kasnije objavljen je njegov treći studijski album „Kad ti zatreba“, koji je oborio sve rekorde po prodaji i slušanosti. S tog albuma se posebno izdvojila pesma „Pogledi u tami“, koja se našla na top listama svih zemalja bivše Jugoslavije.
Njegove pesme su postajale sve slušanije, a 2006. godine je održao koncerte u Podgorici, Novom Sadu, Nikšiću, Subotici, Nišu, Baru, Budvi, Herceg-Novom, Vršcu, a u beogradskom Sava-centru je održao tri velika koncerta. Iste godine je singlom „Kad bi htjela ti“ najavio objavu novog studijskog albuma „Pola moga sveta“.
2008. je za Sergeja bila godina u kojoj je rasprodao pet koncerata u Sava-centru i zaradio brojna priznanja i nagrade, a u medijima se nagađalo da bi se konačno mogao odvažiti na održavanje koncerta u Beogradskoj Areni.
2010. godine je objavio novo muzičko izdanje pod nazivom „Dva minuta“, a krajem iste godine je proslavio deset godina rada i započeo veliku regionalnu koncertnu turneju. U Engleskoj je ekranizirao dve pesme s tada objavljenog albuma.
Tokom 2011. godine je održao veliki broj koncerata, na kojima je doživio mnogo lepih trenutaka, za koje kaže da će ih pamtiti do kraja života. Nakon koncerata koje je održao u većim gradovima Srbije, Sergej je svojim fanovima u rasprodanoj Beogradskoj Areni priredio nezaboravnu veče.
Sergej je autor dečje slikovnice „Što je slađe od kolača“ koju je posvetio svojim kćerkama Loli i Mili koje su mali koautori tog projekta. Svojom igrom i dovitljivošću su svakodnevno učestvovale i davale materije za nastajanje slikovnice. Nakon prve naklade Sergej se odlučio i za crtani film, u kojem će upravo Lola i Mila biti glavne junakinje i kroz dečje priče će decu voditi kroz razne avanture.
2015. godine je izdao album pod nazivom „Moj svijet“, a 2016. godine prihvaća poziv da bude član žirija „Pinkovih zvezdica“ i tako se pridružio Jeleni Tomašević, Goci Tržan, Leontini Vukomanović i Aleksandru Cvetkoviću iz Tropico benda.
Krajem 2017. godine je održao dva koncerta Koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski u Zagrebu. S hrvatskim violončelistom, članom dvojca 2Cellos, Stjepanom Hauserom je objavio singl „Oči nikad ne stare“. Sergeja i Stjepana je upoznala njegova prijateljica Jelena Rozga, koja je s Hauserom u to vreme bila u vezi.
Najveća postignuća
2000. godine je proglašen pevačem godine u Crnoj Gori, a to je priznanje kasnije osvajao još tri puta. Montefon mu je 2008. godine dodelio posebnu nagradu za najkompletniju muzičku ličnost u Crnog Gori.
2003. godine je na festivalu Sunčane skale za pesmu „Probudi me“ dobio nagradu Zlatna sirena za najbolji tekst, a pesma „Postojim i ja“ je na muzičkom festivalu u Budvi dobila nagradu za najbolji aranžman.
Televizija Pink ga 2004. godine proglašava najboljim pop pevačem u Crnoj Gori.
Njegov album „Dva minuta“ je 2011. godine proglašen najprodavanijim stranim albumom u Hrvatskoj, a iste godine je osvojio Oskara popularnosti za pop pevača godine.
2017. godine je na CMC festivalu u Hrvatskoj proglašen najboljim regionalnim pevačem.
Komentiraj