Vanja Udovičić

Vanja Udovičić je bivši srpski sportista i jedan od najtrofejnijih srpskih vaterpolista. 2010. godine je proglašen najboljim vaterpolistom sveta, a 2013. godine postaje ministar omladine i sporta u Vladi Republike Srbije.

Obrazovanje

Pohađao je Osnovnu školu Filip Kljajić Fića, a kasnije je upisao Jedanaestu beogradsku gimnaziju. Diplomirao je na Fakultetu organizacionih znanosti u Beogradu sa ocenom 10.

Privatni život

Rođen je 12.9.1982. godine u Beogradu. Nakon rođenja je dobio ime po dedu Franji, zbog čega je bio izložen zadirkivanju i fizičkim napadima od strane vršnjaka, pa su njegovi roditelji početkom devedesetih odlučili promeniti mu ime u Vanja.

U plivanje se zaljubio dok je još kao dete letovao u Puli i uvek je htio da bude najbolji. Šest meseci je išao u školu plivanja na Košutnjaku, a s devet godina je počeo da trenira vaterpolo u Partizanu. Njegovi uzori su bili Aleksandar Šoštar i Igor Milanović. Vanja i njegovi suigrači su na svakom polugodištu morali da donose đačke knjižice na kontrolu kod trenera. Ukoliko bi imali loše ocene, bilo bi im zabranjeno igrati dok ih ne poprave.

Vanju su povezivali s pevačicama, manekenkama i koleginjicama sportašicama, ali on je uvek negirao te veze. Mediji su 2014. godine pisali o tome da se ženi Ljubicom Đukanović, kćerkom doktora Boška Đukanovića, ali on je i to demantisao i objasnio da je Ljubica njegova poznanica već dugi niz godina, te da on uz veliki broj obaveza koje ima kao ministar trenutno nema vremena za brak.

2012. godine se pojavio kao zaštitno lice švajcarskog brenda satova Tag Heuer.

Posao

Udovičić sportsku karijeru započinje u Partizanu, u kojemu je igrao do 2003. godine. Član Partizana postaje 1998. godine jer je prvi tim ostao bez sedmorice igrača. Udovičić je iskoristio ukazanu priliku i postao je stalan član startne postave, a ubrzo i kapetan momčadi Partizana. 2003. godine prelazi u Jadran iz Herceg Novog, gde ostaje dve godine.

Nakon Jadrana odlazi u italijanski klub Posilipo, a 2007. postaje član jednog od najtrofejnijih klubova u Italiji, Pro Recco. Vlasnik i trener tog kluba je tražio od njega da igra za italijansku reprezentaciju, ali Udovičić je to odbio i raskinuo ugovor s klubom.

Prešao je u Mladost iz Zagreba, a karijeru je završio 2013. godine u Radničkom iz Kragujevca. Za vaterpolo reprezentaciju Srbije, čiji je bio kapetan, odigrao je oko 300 utakmica i postigao 360 golova.

2012. godine je na pitanje bi li ušao u politiku odgovorio da je veza između politike i sporta slična te da su sportisti tvrdoglavi, ali umeju da prihvate savet i znaju kako se ponašati u kritičnim situacijama.

Kao nestranačka ličnost, Udovičić 2.9.2013. godine postaje ministar omladine i sporta u Vladi Republike Srbije. U januaru naredne godine je imenovan predsednikom Savjeta za mlade. Na funkciji ministra omladine i sporta ostaje i nakon izbora 2014. i 2016. i 2017. godine.

U vreme njegova mandata na snagu je stupio novi Zakon o sportu za koji je rekao da će omogućiti da sport postane transparentniji i pristupačniji. Njime uvodi novosti koje se tiču sponzorskih ugovora te se njime i depolitizira sport.

Uz sportsku i političku karijeru, Udovičić je razvijao još neke poslove pa je tako posedovao petinu vlasništva kompanije M.K. Bresnik, koja je registrovana za proizvodnju osvežavajućih pića i flaširane vode, a nakon dolaska na dužnost ministra, upravljačka prava u preduzeću prenosi na Crnogorca Miloša Kneževića.

2008. godine je postao suvlasniuk u firmi Art Comunication, koja je 2013. godine promenila delatnost iz računalnog programisanja u bežične telekomunikacije. 2010. godine je osnovao konzultantsko preduzeće Vaud Company.

2012. godine je, zajedno s još nekoliko partnera, osnovao preduzeće Bresnik Agrar, a upravljačka prava u tom preduzeću je kasnije takođe prenio na Miloša Kneževića.

Najveća postignuća

Najveće uspehe je ostvario na području sporta. S reprezentacijom Srbije je osvojio srebrnu olimpijsku medalju 2004. godine u Ateni i brončanu na Olimpijskim igrama u Pekingu 2008. i Londonu 2012. godine.

2005. godine u Montrealu i 2009. u Rimu je osvojio svetsko prvenstvo, a osim toga, na svetskim natjecanjima je osvojio i po jednu srebrnu i brončanu medalju.

Tri puta je bio evropski prvak, a s evropskih natjecanja ima takođe po jedno srebro i broncu. S Pro Reccom je dva puta bio prvak Evrope, a s radničkim je osvojio Kup Evrope.

2010. godine je prema izboru Svetske plivačke i vaterpolo federacije te magazina Evropske vaterpolo federacije proglašen igračem godine.

Ukoliko pronađete grešku u tekstu ili želite nešto da dodate, javite nam u komentaru ispod biografije. Ukoliko želite da objavimo biografiju koje još nema na stranici, pošaljite nam e-mail na adresu [email protected]

Komentiraj

*